Postadosmo zemlja pokusa raznih europskih i svjetskih hohštaplera, a da nas nitko ništa nije pitao, kamoli obavijestio. Sve je kod nas onima koje izaberemo važnije od vlastitog naroda i države u kojoj svi zajedno živimo.

Istine se kod nas šapuću ili izgovaraju u šiframa, dok su laž, ucjena i obmana zahvaljujući političarima postale općeprihvaćene. U novije vrijeme kod nas se toliko čudnih stvari izdogađalo da čak ni Šeksova izjava o našim stvarnim gazdama u izbornoj noći nije potaknula ozbiljniju raspravu. Tim Šeksovim kemičarima je i jugoslavija bila svojevrsni eksperiment i testiranje socioloških ekstrema, svojevrsni stres test kako bi se neželjene društvene promjene izbjegle u njihovim domovinama.

Nama Hrvatima je izgleda netko dodijelio ulogu pokusnih kunića gdje će sijede glave nastaviti svoje eksperimente, pa nije nikakvo čudo da oni koji to prepoznaju bivaju od medija napadnuti i difamirani. Zar nije indikativno kako se netko dobro potrudio da nakon rata dobijemo državu bez sadržaja u kojoj se događaju uglavnom reprize. Ako pogledamo unatrag kroz povijest, što se dogodilo 25. godina nakon 2. svj. rata i što netko upravo pokušava inicirati kao svojevrsnu reprizu na filozofskom fakultetu, opet 25. godina nakon rata. Netko ovdje silno želi studentske prosvjede, a 25. do 30. godina nakon studentskih prosvjeda, opet dolazi red na rat, koji je kod nas izgleda postao neizbježan kao Englezima popodnevni čaj.

Da ih nije partija odobrila ne bi se nikada dogodili, ni oni prvi kao ni ovi najnoviji. Na žalost, kod nas ratovi nikad ne završavaju, već samo prelaze u stanje preslagivanja i pripreme gdje se nastavljaju drugim sredstvima. Zahvaljujući iskrivljenoj i lažiranoj povijesti ne znamo prepoznati neke bitne stvari, kao što rijetko znamo razlučiti tko nam u politici želi zaista dobro, a tko nas stalno vara. U mnogočemu nam kao narodu nedostaje kriterija koji jednom narodu poput nas moraju biti polazne točke kada razmišljamo i razgovaramo o prioritetima, što vlastitim, što nacionalnim.

Nekada je svaki gazda na selu znao vrlo dobro kojeg sina će ostaviti uz sebe na imanju i tu nije smjelo biti greške. Onaj koji se ravnao po simpatijama i napravio negativnu selekciju , često bi i sam doživio da mu taj pod raznim izgovorima rasproda sve što su generacije sticale i stvarale. Ta su pravila primjenjiva i na našu najveću zajednicu koju zovemo država, a mi Hrvati očito smo se nakon Tuđmana našli u ovom drugom primjeru. Kad pogledamo u što smo sve uletjeli nespremni i nezreli, čudo je da ikako funkcioniramo. Mijenjali smo ustav i zakone, varali sami sebe, samo da bismo ušli u EU, NATO, Europsku Pučku stranku, hoćemo i u Višegradsku skupinu, a nekako nas stalno drže u starim jugo okvirima, pod raznim imenima poput Zapadnog balkana i Regiona.

Taj poslić, svađajući nas sa svima jedan Zoran nije uspio dovršiti, a vidjet ćemo vrlo skoro kojim putem će nas povesti novoodabrani Andrej. Povjerovati ću mu da nam zaista želi dobro onoga trenutka kada prvi put kaže nekom smutljivcu „To neće moći, jer nije u interesu moga naroda“ ! Trebao bi imati na umu da u našem interesu nije slijepo slušanje instrukcija iz B., jer svojedobno su dvojica Hrvata pozvani na instrukcije u B. pa su ostali bez glave. Doduše, danas glave ne sijeku…samo ih nazovu telefonom. Šefovi se u pravilu osile i okuraže kad im se previše ugađa, a isto tako se ponaša i neprijatelj.

EU je trenutno na mukama oko Brexita, izbjegličke krize i ruske prijetnje što je Srbija iskoristila i mudrom diplomacijom, taktičkim šurovanjem s Rusima postala europski miljenik. Mi smo na svojevrsnoj prekretnici i zato dobro treba paziti kome se sve ugađa da nam se opet kokarda na Dinari ne zasjaji. Uostalom šef pučke stranke je otvoreno rekao Plenkoviću da nam nitko ne treba govoriti što da radimo, već da sami vodimo svoju politiku. E, pa Andrej izvoli, jer pod bosanski lonac opet je naložena vatra, a politika „Ne bi se štel mešat“ nikad Hrvatima nigdje nije dobra donijela.

Žalosno je da je Hrvatima svugdje drugdje bolje nego na djedovini, BiH i Hrvatskoj, a na našem se životnom prostoru određene privilegirane skupine šire, ucjenjuju i ponašaju kao gazde. Djeca odrastaju, narodi sazrijevaju, a mi ? Mi uglavnom čekamo kad će to kod političara priče o višim interesima zamijeniti djela u interesu Hrvatskog naroda, koji je već dugo na rubu strpljenja. Posla ima koliko hoćeš, a lustracija bi bila dobar početak, kao i izmjena izbornog zakona i onog čuda o pravima manjina.

 

Ivica  Jularić/Krugoval Domovina

Komentari

komentara