Dokaz da je golema većina čovječanstva već danas u hipnotičkom snu, stanju opčinjenosti dok se poput zombija kreću od uvjetovane misli do uvjetovanog odgovora, taj je što Hollywood sve otvorenije prikazuje filmove o manipulaciji nad masama, kontroli uma, ispiranju mozgova, hipnozi.

Što to znači? Da svoju nakanu programiranja ljudskog uma više ne moraju skrivati. Sve to ima cilj testa. Kako će gledatelji na te filmove reagirati, kako će ih prihvatiti, kako shvatiti: vide li u njima samo znanstvenu fantastiku ili realnu budućnost čovječanstva? Scenarij filma The Matrix iz 1999. godine napisali su Andy i Larry Washowski.

screenshot_13

Priča filma govori kako u stvarnom vremenu (krajem 22. stoljeća) svijetom upravljaju kompjutori čija je umjetna inteligencija stvorila sliku svijeta u 20. stoljeću, tzv. Matricu, s namjerom da drže ljude u stanju sna iz kojega se oni ne mogu probuditi. Praktički se ljudi rađaju u državi robova u kojoj je ono što oni misle da je stvarnost zapravo moćan računalno generirani program virtualne stvarnosti.

Ljudi žive u stalnoj i dubokoj deluziji, ne shvaćajući da su svedeni na najniži oblik služenja. Iz njih se isisava životna energija koja je potrebita nezasitnim njihovim vladarima. Fabula filma je zanimljiva. Thomas Anderson je kompjutorski hacker koji živi običnim životom i misli, kao i svi robovi, da se nalazi u 1999. godini. Jednom ga kontaktira enigmatični Morpheus i odvede u stvarno vrijeme 200 godina kasnije. Morpheus je vođa preostale šačice pobunjenika koji zna istinu o Matrici i bori se da čovječanstvo oslobodi od zarobljivača. Podučavajući Andersona (Morpheus ga je nazvao Neo) što je Matrica, Morpheus mu je rekao kako je ona svugdje, u sobi, kad se pogleda kroz prozor, kad se upali televizor, kad se ide na posao, kad se ide u crkvu itd.

 

To je svijet koji je navučen preko očiju da se sakrije istina! Morpheus tada Neou ponudi dvije mogućnosti pružajući mu modru i crvenu tabletu. Ako Neo prihvati modru tabletu priča je završena: probudit će se u svojoj sobi te će i dalje živjeti svoj ustaljeni život, vjerovat će u ono što želi vjerovati i zaboravit će na Matricu. Ako se odluči za crvenu tabletu ostati će u „Zemlji čudesa“, saznati će što je istina i Morpheus će mu pokazati „koliko je duboka zečja rupa“. Neo se odlučio za crvenu tabletu. (David Kupelian: Marketing zla, Harfa, Split, 2010., str. 177. i 178.) Nije li „matrično programiranje“ današnja realnost?

Zar tu nije očita poveznica kompjutora sa holivudskim „biološkim kibernetičarima“, odnosno sa super rasom umreženom oko „Velikog oka“ koja se zanosi snoviđenjima kako će sama u završnoj fazi magijske tehnosfere odrediti tijek svoje evolucije, te da će razvojem znanosti u eri Vodenjaka postati „obogotvoreni“ stalež besmrtnika gdje će njihovo tijelo doseći besmrtnost duše?

No, važnije je jedno pitanje. Koliko je još ostalo ljudi planetarnog čovječanstva kojima nije „ispran mozak“, koji još mogu svjesno odlučivati o vrsti „tablete“? No, odlučuju li se i ti „svjesni“ za crvenu tabletu ili su se uljuškali u konformizmu?

Komentari

komentara