Bližio se miris vatre, osjećao okus smrti
A oganj se zakotrlj’o iznad naše Slavonije
Kad je zvijeri naumiše ugušiti, posve strti,
Te baciti u bezdane i vrtloge agonije.

Ali složno i odlučno hitro je se tada digla
Kazujući četnicima: Ne tražite ovdje ništa,
Iako je izraniše svejedno je na cilj stigla
Otjerala osvajače sa svog praga i ognjišta.

U ranama, bolu, krvi branila se kuća svaka
I čuvala od aveti sva njezina mjesta lijepa
Zbili su se domoljubi, kao junak do junaka,
Pa hrlili u boj ljuti svrstavši se uz Merčepa.

Ipak neću sad o tome baš nikome ništa reći
U duši mi nešto kipi, moram zato odmoriti,
Zgrijati se, odspavati pokraj svoje stare peći,
Ne da mi se, vjerujte mi, ni o čemu govoriti

Tek ću reći samo ovo: Gledajući što se radi,
Kako žustro hoštapleri vitezove naše sude
Doista se u Hrvatskoj meni štošta jako gadi
Jer izrodi u njoj opet optužuju časne ljude.

Još nikoga ne kazniše za rušenje Vukovara,
Za paljenja naših kuća, silovanja, ni pokolje
Nego podla orijuna branitelje pozatvara,
Radi svojih kvarnih ćudi i opake samovolje.

Sad Merčepa osudiše što se hrabro isprsio
Ispred kama, bajuneta, dinamita i olova
Jer izgleda da je s time sve račune pomrsio
Sluganima stranih gazda i krdima pustolova.

Pavao Jelović

Komentari

komentara