U buri s Kamešnice,

prepoznajem materinjski glas.

Kad uronim pogledom u Cetinu,

uzvraća mi odraz.

Vidim tvoje lice, sebe, nas…

Uz raketu nalazim stope,

gdje sam nekoć lovio mjesečinu;

pošto su sve ribe pobjegle na jug,

kad sam navalio na vinčinu.

Utapajući tugu, pjevao sam na dug,

i sunovratio u Vrilo, u dubinu.

Isplivao sam u Piketu, s Večernjačom u očima;

zato mi se danas oči sjaje.

Dok su ostali, grlili ledinu.

Za mojim tragom, lajali su pasi sa Planice,

jer nisu marili oproštaje.

U torbi sam ponio svoju najvrijedniju imovinu;

Vrisak i majčinu dušicu,

Što mi je brat ubrao, u Begovim dragon;

i ostavio Hrvatsku…

Napustio sam ju i otišao u tuđinu…

 

 

Zdenka Bilobr/Krugoval  Domovina

 

 

Komentari

komentara