Legendarna uboga i rastrzana ukrajinska pokrajina Galicija, jedna od najvećih klaonica Prvoga svjetskog rata, mjesto je posljednjeg počinka tisuća odvedenih hrvatskih muža koji su položili život daleko od svoga doma, “prolivši tako svoju domobransku krv.

 U zabitom ukrajinskom selu Glibivka, u zaboravljenim udolinama Galicije, poznati ukrajinski kroatist i hrvatski ukrajinist Jevgenij Paščenko, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, nošen znanstvenim potragama i znatiželjom pronašao je groblje hrvatskih K. und K. domobrana koji su prije točno 100 godina, 1916., položili svoje živote u velikoj bitki s Rusima. 

Uz malu crkvu postavljeno je raspelo i postament na kojem je uklesan u kamenu ploču natpis u počast poginulim pripadnicima hrvatskih pukovnija u toj velikoj bitki Velikog rata: “Slava junacima 25. zagrebačke i 26. karlovačke dom. pješ. pukovnije. Bog i Hrvati .

Cijeli život bavim se hrvatsko-ukrajinskim vezama, a kako sam uvijek bio zadivljen Krležinim Paščenko je o svojim saznanjima napisao knjigu “Hrvatski grobovi 1914. – 1918. – Karpati, Galicija, Bukovina” u izdanju Hrvatskog državnog arhiva.

Bila je to moja moralna obveza da kao hrvatski ukrajinist i ukrajinski kroatist približim i podijelim s ovdašnjom i tamošnjom javnosti svoja saznanja o sudbini hrvatskih domobrana koji već 100 godina leže u ukrajinskoj zemlji, na korak od zaborava – kaže Paščenko

Galicija se nalazi na zapadu Ukrajine između Lavova i Ivano-Frankivska do karpatskoga gorja, a tamo je, kaže legenda, bila pradomovina Bijelih Hrvata. Sada tu hrvatsku tradiciju mitskih vremena čuvaju poginuli vojnici zagrebačke i karlovačke pukovnije.

Paščenko napominje kako bi volio da mu se jave rođaci hrvatskih vojnika koji su poginuli u Galiciji kako bi završio svoj složeni ukrajinsko-hrvatski mozaik, ali i te hrabre vojnike istrgao zaboravu.

Komentari

komentara