Hoćeš li pamtiti zemljo

zadnje korake moje

i meko me primit, kad padnem

u skrovito razdolje tvoje…

Ako me pronađe majka,

da mi prepozna lica…

Nek na Te ne kane suza,

pa niti kletva, naših paćenica!

Moju će oplakivati mladost,

sama u četri zida, da ne prene svijeta

i tužaljka njezina ostat će posveta.

A kada nebesima pokaže se mijena

i vrijeme dobije svoj početak-kažite svima!

U mojoj hrabrosti počiva vaša gordost i sjeta

i naše smrti, slobodi zadana su cijena.

Hrvatska moja jedina! Zemljo naša sveta!

 

Zdenka Bilobrk

Komentari

komentara