Život se uvijek vraća tamo odakle je istjeran jer je neuništiv po svojoj vječnoj paradigmi „ja jesam“. Ništa nema veličanstvenije i čudesnije, pa i moćnije od samoga – „biti“.

Život nosi u sebi puninu smisla upravo kao stvaranje iz ljubavi, kao ispunjenje vlastitoga bitka u svome izvorištu.

Život kao stvaranje je ispunjen život.

Čudesno je to da smo mi kao božansko djelo sami predodređeni da budemo stvaratelji, da otkrivamo ljepotu i zakonitosti Božjega poretka.

Čovjek odvojen ili odmetnut od Boga, tom poretku nastoji dati neko drugo ime, zamesti trag podrijetla bitka koji je u svemu stvorenomu, odnosno tragično previđa „besmrtni duh koji je u svemu“.

Kad to spoznamo, onda nam postane jasno da nikakvo zlo nema zbiljski primat i da je zlo nemoć da se nadvlada sve ono što teži vječnosti i punini u čovjeku.

 

Opširnije na; http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/s/vukman-zoran/25072-z-vukman-covjek-nije-stvoren-da-bi-bio-puki-konzument.html

Komentari

komentara