Zadnjih godina gledao sam nekoliko dobrih holivudskih SF filmova koji se bave svemirskim programima i putovanjima na druge planete i u najudaljenije galaksije. „Interstellar“ smatram jednim od najboljih u tom žanru uopće snimljenih u ovome stoljeću.

 

Zanimljiv je i „Marsovac“ koji otvara pitanje mogućnosti kolonizacije Marsa, a solidan je i film „Gravitacija“. Sve je to tipična holivudska vrhunska produkcija, s puno napetosti, dobrim pričama, ali uglavnom scijentistički orijentirane, slave znanost i moć čovjeka. Boga tu nigdje nema. Bog kao da je iščeznuo i na zemlji i u svemiru. On je, čini se, suvišan lik u filmovima koji se bave iznalaženjima čisto ljudskih rješenja za nemoguće misije, putovanje kroz vrijeme i naseljavanje nenaseljivih planeta.
S obzirom da holivudski filmski spektakli često prate ili pretječu stvarnost, ili anticipiraju čak i neke katastrofe (da ne kažem da ih prizivaju jer ljudi sve više uživaju u vlastitoj apokaliptici), tako je i putovanje na Mars s Mattom Damonom u glavnoj ulozi, na neki čudnovat način približilo ljudskoj mašti i mogućnost da čovjek može preživjeti na crvenom planetu, odnosno stvoriti tamo nekakvu samoodrživu koloniju. Da sve ne ostane na fantastici, pobrinuo se ekscentrični 45-godišnji milijarder Elon Musk koji sa svojim programom SpaceX planira u dogledno vrijeme odletjeti na Mars, pa je nedavno predstavio vlastiti plan kolonizacije tog planeta.

Teško je reći prati li ovdje film stvarnost ili stvarnost film, odnosno anticipira li film već nešto što je u procesu, ili je mašta nadahnuta na nizu odgledanih serija i filmova od „Odiseje 2001.“ i „Zvjezdanih staza“ do „Marsovca“ i „Interstellara“. U svakom slučaju, Musk želi reći da misli ozbiljno i da bi njegov program već bio ostvariv sredinom idućeg desetljeća.
Ono što mi je dvojbeno kod Muska je njegova motivacija. On kaže: „Jedan je put ostanak na Zemlji zauvijek, dok ne dođe do masovnog izumiranja. Alternativa je da postanemo vrsta koja živi na više od jednog planeta, i nadam se da se slažete da je to pravi put.“ Zašto bi i tko kaže da će na zemlji doći do masovnog izumiranja? Zašto bi u 2016. godini motivacija jednog multimilijardera bila napuštanje jednog predivnog planeta, stvorenog za život ljudi, da bi naselio jedan pusti, surovi planet na kojemu čovjek ne može opstati?

Unaprijed prekrižiti planet koji nam je Bogom dan da bi živjeli u pustoši!? Ima li zrna logike u tome da nam pustopoljina Marsa bude alternativa planetu čija je ljepota nemjerljiva s bilo čim nama vidljivim u svemiru? I na koncu, koliko znamo, planetu na kojemu je jedino moguć život čovjeka. Musk mi se čini kao čovjek koji se dok gori šuma ne bavi gašenjem požara nego je šumu već proglasio izgubljenom, pa se sprema na napuštanje zgarišta i selidbu – u pustinju, umjesto da razmišlja o tome što učiniti na zemlji, pogotovo kao milijarder, da na njoj život ostane održiv i da ne dođe do masovnog izumiranja.

Umjesto da ulaže novac u „gašenje požara“ na zemlji i očuvanje i obnovu uništenih resursa, on mašta o životu u marsovskim pustošima, u nekakvim umjetnim naseljima, u skafanderima, i svu svoju viziju, maštu, strast, ulaže u kule na nebesima, umjesto da se bavi problemima na čvrstom zemaljskom tlu, problemima bolesti, siromaštva, gladi, socijalne nepravde i neravnoteže koju upravo stvaraju multimilijarderi baveći se svojim skupocjenim svemirskim ili kakvim drugim igračkama.
Zapravo, glupo je i obijesno ulagati u nešto tako beskorisno za čovječanstvo sada i ovdje. Jer tko bi poželio otići na Mars da bi tamo živio? Što bi ljudi radili na Marsu? Čak i da čovjek na zemlji mora umrijeti i da mu je jedina alternativa putovanje na jedan takav planet kako bi još eventualno poživio, čemu sve to? Kakvog sve to ima smisla osim iživljavanja megalomanskih ideja i življenja u nekoj paralelnoj stvarnosti, nesuočavanja s problemima na zemlji koji traže angažman ljudi koji imaju viziju i novac.

Musk bi u prvoj turi poslao sto ljudi. Tko bi bili ti ljudi? On bi bio jedan od njih, kako najavljuje, i očito je da njegovu fanatizmu nema kraja. Tko će biti preostalih 99 kolonizatora? Osobno ne vjerujem da će do toga doći idućih desetljeća. Možda stigne na Mars neka istraživačka posada, ali plan o kolonizaciji Marsa i drugih planeta smatram čistom fantazijom bogatog ekscentrika. Čovjek se treba baviti sobom i svojom zemaljskom postojbinom, a svemir istraživati u skladu s tehnološkim mogućnostima i s dozom razbora, bez fanatičnog scijentizma i preuzimanja uloge božanstva.

 

Autor: Zoran Vukman

 

Komentari

komentara