Svojedobno je stradalnik iz Hrvatskog proljeća Ivan Zvonimir Čičak izjavio: “Dobio sam otkaz u Jutarnjem listu nakon što sam napisao da je otac aktualnog predsjednika, Ante Josipović, 1972. progonio pripadnike Hrvatskog proljeća… Bila je to moja kolumna od 6. veljače 2010. u kojoj sam, govoreći o olovnim vremenima 1972., napisao: U prvih šest mjeseci 1972. iz Saveza komunista je isključeno oko 1150 članova. Glavni naredbodavac je bio Vladimir Bakarić, a glavni egzekutor za izbacivanja, hapšenja i pripreme optužnica bio je Ante Josipović, otac novog predsjednika Ive Josipovića”, piše Milan Ivkošić/vecernji.hr

Sam pak Ivo Josipović ulogu je svoga oca u komunizmu idealizirao, a kako je zacijelo znao što mu je otac radio u vrijeme Titova brutalnog obračuna s Hrvatskim proljećem, on se osjeća baštinikom toga obračuna i očeva udjela u njemu koji spominje Čičak. Pa je vrisnuo i na naum Milana Bandića da promijeni naziv Trga maršala Tita u Zagrebu u Trg Republike Hrvatske. Otklon od zločinca on proglašava nastavkom “radikalnog desnog zastranjenja društva”, koje je, vidi Boga ti, počelo pošto on nije po drugi put izabran za predsjednika nego ga je pobijedila Kolinda Grabar-Kitarović.

U panici zbog najavljene promjene naziva slavnog trga vidi samo jedan spas: “Postoji samo jedan čovjek koji može djelovati da se to ne dogodi, a on se zove Milorad Pupovac jer o njemu ovisi većina u HDZ-ovoj Vladi. Kao dosljedan antifašist sad dolazi u priliku da pokaže da nije sitni politički trgovac.” Možda će ga Pupovac poslušati te bar nešto pokušati, no nekoliko sam puta pisao kako mi nije jasno koje su to dobro Srbima u Hrvatskoj donijeli antifašizam i Tito, to jest komunisti. Huškali su ih na Hrvate, davali im povlastice pa su činili 60 posto sastava Udbe, 70 posto sastava milicije, nerazmjerno velik postotak u rukovodećim kadrovima i tako dalje. Uglavnom su ih pripremali za balvane, a posljedica se zna – Srba je u Hrvatskoj gotovo nestalo.

Pupovac ima neku drugu logiku, ali na volju mu, no posve je nejasno koji su to argumenti onih koji su burno reagirali na Bandićevu zamisao. O Bandićevu licemjerju i prevrtljivosti u povijesti prijedloga da se naziv trga promijeni pišem nešto u sutrašnjem broju, ali na stranu Bandić i njegovi obrati, te se treba upitati po čemu bi to Tito zasluživao svoje ime u takvim i sličnim nazivima u Zagrebu i Hrvatskoj. Njegova vojska je napala ovu zemlju i njezin glavni grad, a na čelu te agresije bila je osoba koja je dugo slovila kao najodanija Titu – general Veljko Kadijević. Bio je to bezobzirni nastavak agresije na Hrvatsku i Hrvate koja je počela s Bleiburgom i masovnim ubojstvima poslije rata, nastavak Golog otoka, Stare Gradiške, obračuna s Hrvatskim proljećem, ubojstava hrvatskih političkih emigranata. I što je za ovaj slučaj iznimno važno, nastavak smicanja tisuća Zagrepčana nakon “oslobođenja”.

A kad je riječi o povijesti naziva zagrebačkih trgova, Tito je s glavnog zagrebačkog trga uklonio spomenik i ime jednoga od najvećih nacionalnih simbola – bana Jelačića. I Ivo Josipović, i Peđa Grbin, i Nenad Stazić i drugi koji su ustali u obranu sadašnjeg naziva možda najljepšeg zagrebačkog trga sve to jako dobro znaju, ali njih ne zanimaju činjenice, nego ideološki mitovi. Njima su antifašizam i Tito religija, neupitne svetinje koje ne podliježu povijesnim dokazima. Tako je s ljevičarima od Francuske revolucije do danas, njih ne zanima stvarnost, nego krivotvorenje stvarnosti pomoću kojeg će njome ovladati.

A krivotvori je i Peđa Grbin kad u povodu promjena naziva Trga maršala Tita piše: “Neću previše filozofirati oko toga, Istrijan sam, Puležan, da nije bilo Maršala, danas ne bih sjedio u Hrvatskom saboru.” Grbin zacijelo jako dobro zna da Istra nikad ne bi Titovim zaslugama pripala Hrvatskoj da nije bilo Bože Milanovića i hrvatskog svećenstva te njegove Spomenice koja je bila presudna na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. godine. I da nije bilo antifašizma Bože Milanovića i drugih hrvatskih domoljuba u Istri – jedinog istinskog antifašizma u Hrvatskoj! – koji je počeo 20-ih godina prošlog stoljeća. I za podsjećanje poznatom istarskom esdepeovcu – jednog od potpisnika Spomenice po kojoj je Istra pripojena Hrvatskoj, svećenika Miroslava Bulešića, Grbinova i Titova milicija je zaklala! Dakle, Milorad Pupovac ima jako puno razloga da se usprotivi preimenovanju spomenutog trga a Nenad Stazić da, ako bude uklonjeno, vrati ime ubojice Tita kad SDP ponovno bude na vlasti.

Komentari

komentara