Koalicija HDZ-a i MOST-a koja se ponovila i nakon ovih najnovijih izbora u svakako jačem omjeru u smislu stabilnosti same Vlade, još uvijek nije otkrila jedno izuzetno važno ime – ono budućeg ministra kulture. U dosadašnjem sazivu ministar kulture je bio Hasanbegović koji je svakako svojim konzekventnim i jasnim potezima naznačio sasvim novi put kojim bi trebala krenuti kulturna politika Hrvatske. Taj put onemogućava cvjetanje korupciji, pogodovanju i rasipanju milijunskih svota u kulturi i takozvanim neprofitnim medijima, kako bi oslobođeni prostor pripao kulturi i umjetnosti. Nažalost, u svim napadima na ministra Hasanbegovića koji je u najkraće vrijeme zauzeo hvalevrijedni prohrvatski kurs, noževe u njegova leđa zabijali su upravo oni kulturnjaci koji se ne mogu podičiti baš nikakvom kulturom, pa ni onom uličnom.

Hasanbegović je trebao započeti svoj ministarski posao micanjem upravo Frljića, najveće zvjerke primitivno-koncepualne i antifašističko-partizanske orijentacije koji je kao intendant riječkog HNK i redatelj svojim kretenskim i vulgarnim predstavama uvrijedio mnoge narode diljem Europe i zaradio porazne kritike u Austriji kao i kaznene prijave u Poljskoj, a i najnovije odbijanje prikazivanja u BiH. Frljić nije samo štetočina u hrvatskoj kulturi, on je postao štetočina europske kulture i kao takav upravo sustavno uništava imidž Hrvatske kao zemlje kulture i umjetnosti u inozemstvu. Da se Hasanbegović direktno okomio na Frljića, takav potez bi mu donio trenutno priznanje ne samo od strane hrvatskih građana, već i internacionalno. Samim time ni Pupovčevi ili Goldsteinovi napadi na njega ne bi čak ni izvan granica Hrvatske imali odjeka. Ovako se Hasanbegović prihvatio prvo micanja neprofitnih udruga koje su stjecale profit svojim uhljebima, umjesto hrvatskoj kulturi, te se zamjerio ogromnom broju uhljeba u kulturi koji su kao bijesna rulja na ulici tražili njegovu smjenu, naravno bez ikakvih dokaza i razloga, osim onih o ništavnosti vlastitog prodavanja magle kojeg je narod za vrijeme prošlih ministara kulture skupo plaćao.

Hasanbegović je trebao odmah istupiti protiv Frljića koji već godinama zlostavlja narod svojom nekulturom i taj isti narod bi ga nagradio oduševljenjem koje ni plaćenički mediji, kao niti naša troma diplomacija ne bi mogli ignorirati. Ovako je Hasanbegović doduše dobio najviših 11.898 preferencijalnih glasova u svojoj drugoj izbornoj jedinici za HDZ (u istoj jedinici u kojoj je Milijan Brkić dobio samo 9.632 preferencijalna glasa) no zadnjih je dana izgleda sasvim prešućen od medija i ignoriran od vlastite stranke.

To znači da prvenstveno HDZ ima neke druge kandidate za mjesto ministra kulture. Začudno je da upravo HDZ sklanja sa stola svaki nagovještaj Hasanbegovićevog ostanka na mjestu ministra kulture, dok se MOST izgleda koncentrirao na druga ministarstva, prepuštajući odluku HDZ-u i Plenkoviću. Moguće je da MOST još uvijek ne shvaća ogroman značaj ministarstva kulture, ministarstva u kojem, pod okriljem jadikovki kako se nema novaca, neprekidno traje žestoka pljačka proračunskih novaca i prava uhljebnička tradicija, kao u rijetko kojem drugom ministarstvu.

O ministarstvu kulture ovisi ugled svake zemlje u svijetu, njezin kulturni rejting kao i isplativost kulturnih razmjena i manifestacija koje mogu donijeti ogroman profit samoj državi. Hrvatska je od svojeg osnutka potpuno zanemarila mogućnosti kulture u svakom smislu, promotivnom, kao i ekonomskom. Kao da su institucije, tijela i djelatnici tih institucija ostali zamrznuti u davno minuloj komunističkoj eri druga Tita. Doslovce. Pratim likove iz te stare galerije i nalazim potpuno ista imena na čelu hrvatske kulture, koju naravno predvode iste veličine i poslušni podmladak s filozofskog faksa, rasadnika antifašizma. U svojim člancima već više godina iznosim afere u kulturi te otkrivam potpuno iste politizirane i antifašističke snage obogaćene konceptualnom i “angažiranom umjetnošću” koje uspješno provode jednaku propagandu kao i prije 30, 40 ili 50 godina. Tu je vrijeme očito sasvim stalo. Nova lica a la Frljić naravno nisu pomak na bolje, nego samo ukopavanje u vječnu diktaturu proletera.

Jedna od mogućih kandidata je izleda i Nina Obuljen Koržinek koja se istakla “neisticanjem”. Naime, ona je u jednakoj mjeri bila kompatibilna s Božom Biškupićem (2006. – 2011.), kao i s njegovim nasljednikom Jasenom Mesićem. Biškupić je u umjetničkim krugovima poznatiji kao ministar koji ti je mogao “srediti” izložbu ako mu pokloniš koje umjetničko djelo. To je radio toliko strastveno “kolekcionarski” da je besplatno (zloupotrijebivši svoj utjecaj) skupio zavidnu kolekciju umjetnina. Za razliku od Vidoševića, nitko ga nije uspio uhvatiti “s prstima u pekmezu”. Ako je Nina Obuljen tehnički vodila ministarstvo kulture u vrijeme te dvojice (kako kažu insajderi), morala je znati i za ta ministrova ilegalna prekoračenja službenih ovlasti. Nina Obuljen Koržinek znanstvena je suradnica na institutu koji je osnovan 1963. godine kao Institut za proučavanje Afrike te je 1971. godine preimenovan u Institut za zemlje u razvoju koji 1989. mijenja ime u Institut za razvoj i međunarodne odnose, 1996. godine u Institut za međunarodne odnose, da bi se 2013. godine vratio naslovu Institut za razvoj i međunarodne odnose. Uza sve promjene imena, ne može se oteti dojmu da se ustvari radi o Institutu za nesvrstane.

Diplomirana violinistica i komparatistica Obuljen magistrirala je i doktorirala (2013.) na FPZ-u politogiju te završila Diplomatsku akademiju Ministarstva vanjskih poslova. Bila je koordinatorica za EU u Ministarstvu kulture RH te članica pregovaračkog tima za pristupanje Republike Hrvatske EU. No, osim njezinog strelovitog napredovanja u političkoj karijeri, važno je istaknuti njezine tihe, ali vrlo djelotvorno pogubne učinke na hrvatsku kulturu.  Ova kolumnistica časopisa bivše ministrice Zlatar Violić, stala je uz Aleksandru Uzelac (kolegicu s Instituta), ravnateljicu Zaklade Kultura nova Deu Vidović i Žarka Paića, člana Hrvatskog društva pisaca te Velimira Viskovića bliskog SDP-u i HNS-u i člana upravnog odbora Hrvatskog društva pisaca – kada je to isto Društvo pokrenulo potpisivanje peticije protiv aktualnog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Obuljen izgleda ne bira društvo i sredstva kako bi došla do željene pozicije u politici. No priča o Nini Obuljen ide dalje…

Bivši ravnatelj HRT-a, Goran Radman, zadnji direktor zagrebačke televizije u komunizmu, poželio joj je dobrodošlicu kao novoj predsjednici Programskog vijeća HRT-a (2012. do 2015.), a ona je zauzvrat nakon toga kritizirala ministra kulture Zlatka Hasanbegovića koji je od Sabora tražio neprihvaćanje izvješća o radu tog tijela, a branila (naravno) Radmanov rad. Za vrijeme njezinog predsjednikovanja Programskim vijećem HRT-a, od kraja 2012. do početka 2015., na HRT-u se dogodilo niz skandala, od javnih televizijskih ispada nekih urednika i novinara, tužbe novinara protiv glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana ali i svih članova Programskog vijeća zbog klevete i sramoćenja, do cenzure serijala Zločini komunizma.

No, njezin najgori krimen tek slijedi: Bivša ministrica Andreja Zlatar-Violić je postavila Ninu Obuljen za članicu Upravnog odbora HAVC-a početkom 2015. godine. U to vrijeme je kada je HAVC financirao s 250.000,00 kuna novca poreznih obveznika Republike Hrvatske pročetnički pamflet ’15 minuta – Masakr u Dvoru’ koji govori o zločinima nad mentalnim bolesnicima u Dvoru na Uni, za što je u filmu lažno optužena Hrvatska vojska. Zajednica županijskih zajednica udruga hrvatskih invalida Domovinskog rata, Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora i Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara zatražile su od državnih tijela gonjenja da dovrše istragu i upoznaju javnost s razmjerom te “neviđene pljačke hrvatskog novca” i bacanja nevjerojatne ljage na HV. Osim toga, spomenute udruge i organizacije su optužile ravnatelja HAVC-a Hrvoja Hribara i “cijelu njegovu kliku u HAVC-u” za “financiranje i promoviranje antihrvatskih pamfleta”, filmova “15 minuta – masakr u Dvoru“ i “Chriss the Swiss“ te da je protivno Zakonu o audiovizualnoj djelatnosti dijelio zajedno s članovima Upravnog odbora i AV Vijeća HAVC-a među sobom gotovo 450 milijuna kuna iz hrvatskog državnog proračuna.

Ta ista Nina Obuljen pikira na mjesto ministrice kulture i zato se zalaže za smjenu Zlatka Hasanbegovića, ministra koji je jasno izrekao da je temelj hrvatske državnosti – Domovinski rat. Zorica Gregurić iz Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara dodala je da je Nina Obuljen, članica upravnog odbora HAVC-a osoba koja je “aktivno i pasivno sudjelovala u financiranju i promoviranju velikosrpskih pamfleta. To je osoba koja je svoju funkciju i autoritet dobila od Hribara i nije pokrenula ništa da bi se korupcija državnim novcem zaustavila, već je naprotiv, u tome samo nastavila antihrvatsku misiju svojih predstavnika”.

Nina Obuljen je 2008. godine proglasila knjigu generala Praljka “šundom” te je Praljkova tvrtka bila dužna platiti državi PDV gotovo pola milijuna kuna. Istodobno, knjiga HHO-a koja se bavi “Olujom” i zločinima nakon “Oluje” koju je Nina Obuljen podržavala, u Haagu nije prihvaćena kao vjerodostojna, pa je Sudsko vijeće tijekom prvostupanjske presude Gotovini, Markaču i Čermaku zaključilo da je Žarko Puhovski nevjerodostojan svjedok, kao i podaci iz te knjige koja je u Hrvatskoj začudo bila oslobođena od poreza na šund.

Slijedom svega navedenoga, koordinacija braniteljskih udruga je nakon svojih višestrukih zahtjeva za smjenom ravnatelja HAVC-a zbog najtežih kršenja zakona na koje se više puta oglušio UO HAVC-a, izvijestila javnost o tome da su podnijeli kaznene prijave protiv članova UO HAVC-a, Stjepana Ćosića, Nine Obuljen Koržinek, Romane Matanovac Vučković, Hrvoja Turkovića i Jadranke Hrge, te ravnatelja Hrvoja Hribara i zatražili njihovo trenutačno razrješenje od nadležnog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića”, navodi koordinacija braniteljskih udruga. Braniteljske udruge “zamjeraju potencijalnoj ministrici kulture Nini Obuljen i istaknutom HDZ-ovom dužnosniku Jasenu Mesiću aktivno i pasivno sudjelovanje u financiranju ili davanju podrške nekim od neprihvatljivih projekata, istaknule su braniteljske udruge i krajem rujna na najave o Nini Obuljek Koržinek kao izglednoj kandidatkinji za nasljednicu Zlatka Hasanbegovića na čelu Ministarstva kulture, istovremeno zatražile i smjenu vodstva HAVC-a zbog korupcije i ideološke propagande protiv Hrvatske. Pozvana su sva nadležna tijela: DORH, USKOK, PNUSKOK i MUP RH da odmah postupe sukladno zakonima RH i pokrenu kaznene i druge postupke protiv svih odgovornih u tijelima HAVC-a koji su djelovali kao udruženje za počinjenje kaznenih djela i izvlačenje javnog novca u privatne džepove.

Još 2010. godine Nina Obuljen je potpisala skandalozno očitovanje o knjizi Jezik i nacionalizam koje je financiralo ministarstvo kulture s Biškupićem na čelu. Riječ je o knjizi koja ne raspravlja o sudbini hrvatskog jezika nego naprotiv taj jezik uopće ne vidi na lingvističkoj karti Europe, odriče mu zasebnost i pravo na život pod hrvatskim imenom. Nina Obuljen je već tada tiho i postojano držala isti kurs kojeg je samo nastavila u Hribarovom HAVC-u.

Pitanje je hoće li nova Vlada takvu osobu kao što je Nina Obuljen staviti na čelo jednog od najvažnijih ministarstava republike Hrvatske?! Hoće li nakon svih ministara koji su hrvatsku kulturu doveli do istrjebljenja, Nina Obuljen nastaviti njihov kurs u propast ili će Vlada podržati jedinog ministra kulture dosada koji je svim svojim djelovanjem pokazao da mu je stalo do Hrvatske, njezine povijesti i kulture – ministra Hasanbegovića? Ovo pitanje bi u svakoj drugoj europskoj zemlji bilo suvišno, no druge zemlje se ne bore s teretom nasljeđa komunizma kroz antifašistički revival koji se u Hrvatskoj uporno gura u prvi i jedini plan.

Izvor: HAZUD

Komentari

komentara